Delta Generali osiguranje Dunav osiguranje Uniqua osiguranje Sava osiguranje
Fizio Aktiv

Fizičke metode lečenja široko se primenjuju u sistemu savremene medicinske rehabilitacije obolelih i povređenih i predstavljaju njeno osnovno i najznačajnije sredstvo. Fizikalna terapija je deo fizikalne medicine koji se bavi primenom fizičkih agenasa u svrhu:

  • terapije,
  • metafilakse (sprečavanje pogoršanja i recidiva oboljenja) i
  • medicinske rehabilitacije.

Pod fizikalnom terapijom danas se podrazumeva terapijsko delovanje raznih fizičkih agenasa, koji se primenjuju preko određenih fizioloških struktura, prvenstveno preko kože. Primenjeni u okviru adekvatne doze, koja ne narušava integritet tkiva, ovi agensi deluju u vidu fizioloških draži na ekstero i proprioceptore i dovode do lokalnih i ostalih reakcija organizma, koje bi trebalo da se kreću u okviru fizioloških variacija.

Fizikalna terapija se može smatrati metodom lečenja primarno zasnovanoj na dejstvu draži i reakciji organizma na tu draž (akcija-reakcija).

Zadaci fizikalne terapije su između ostalih i sledeći:

  • smanjenje ili otklanjanje bola;
  • poboljšanje lokalne cirkulacije;
  • smanjenje edema kroz resorpciju i sprečavanje eksravazata;
  • antiinflamatorno delovanje kod akutnih zapaljenja;
  • lokalno povećanje metabolizma;
  • poboljšanje trofike, procesa reparacije i regeneracije tkiva;
  • povećanje elastičnosti mekih tkiva;
  • uspostavljanje funkcije oduzetih nerava;
  • sprečavanje stvaranja gustog vezivnog tkiva i ožiljaka;
  • sprečavanje i otklanjanje skraćenja mišića i kontraktura;
  • motorna reedukacija pojedinih delova lokomotornog aparata posle oduzetosti ili dužeg inaktiviteta;
  • poboljšanje koordinacije pokreta;
  • uspostavljanje automatizacije i stereotipa pokreta.

Fizikalna terapija predstavlja integralni deo medicinske rehabilitacije, bez koje se ne može zamisliti funkcionalno osposobljavanje fizički onesposobljenih osoba za aktivnosti dnevnog života, a takođe eventualno za povratak na rad. Najbolji rezultati u funkcionalnom osposobljavanju ovih osoba postižu se kombinovanom primenom procedura raznih oblasti fizikalne terapije.

Prema vrsti fizičkog agensa koji se koristi fizikalna terapija se deli na sledeće oblasti:

  • ELEKTROTETAPIJU koja se bavi primenom raznih vrsta električne struje (električna energija u vidu konstantne jednosmerne – galvanske, niskofrekventne, visokofrekventne struje) u svrhu lečenja.
  • FOTOTERAPIJU koja koristi veštački dobijenu svetlost (svetlosna energija) u vidu ultraljubičaste (hemijska energija), infracrvene (toplotna energija) i laserske svetlosti (biostimulativni efekti).
  • SONOTERAPIJU koja podrazumeva terapijsku primenu nečujnih ultrazvučnih talasa visoke frekvencije (870 kHz do 3 MHz), pri čemu deluje na kožu i potkožna tkiva zvučna energija (mehanička, toplotna).
  • TERMOTERAPIJU koja se bavi terapijskom primenom toplote (toplotna energija) u vidu: zagrevanja tela ,dovođenjem toplote  (termoterapija u užem smislu), kada se aplikuju termoterapijske procedure čija je temperatura viša od temperature tela ili hlađenje tela, oduzimanjem toplote, tzv. krioterapija, kada se aplikuju termoterapjiske procedure čija je temperatura niža od temperature tela.
  • KINEZITERAPIJU koja se bavi primenom terapeutskih vežbi (kinetička energija nastala kontrakcijom mišića) radi očuvanja, uspostavljanja, razvijanja i zamene funkcija lokomotornog aparata.
  • HIDROTERAPIJU koja podrazumeva spoljnu primenu vode (toplotna i mehanička energija) u svim agregatnim stanjima (led, voda, para) u cilju lečenja.
  • MANUELNU MASAŽU gde se koristi pasivna mehanička energija u cilju lečenja.
  • MAGNETOTERAPIJU koja se bavi primenom pulsirajućih magnetnih i elektromagnetnih polja niske i visoke frekvencije (elektromagnetna energija) u lečelju povređenih i obolelih.

NAČIN DELOVANJA FIZIKALNE TERAPIJE
U okviru fizikalne terapije razni fizički agensi deluju na kožu, a preko kože i na druge tkivne strukture i organe. Agensi svoje dejstvo ostvaruju delovanjem draži na brojne receptore:

Na mehanoreceptore (reaguju na pritisak i deformaciju kože) deluju mehaničke draži u okviru hidroterapije (hidrokinetičke procedure), masaže, manuelne terapije i sonoterapije.

Na termoreceptore (reaguju na toplo i hladno) deluju termičke draži u okviru termoterapije, hidroterapije, fototerapije, elektroterapije i sonoterapije.

Na nociceptore (reaguju na hemijske supstance oslobođene pod dejstvom intenzivnih mehaničkih, termičkih, hemijskih ili električnih draži) deluju draži u okviru mehanoterapije, elektroterapije, termoterapije, fototerapije.

Na neuromišićna vretena u skeletomotornim mišićima (reaguju na istezanje ekstrafuzalnih ili kontrakciju intrafuzalnih mišićnih vlakana), tetivna telašca – Goldži (reaguju na povećanje tenzije u mišićima pri kontrakciji) i slobodne nervne završetke u zglobnoj kapsuli i ligamentima – tzv. proprioceptore, deluju terapeutske vežbe, odnosno kinetičke draži u okviru kineziterapije, hidroterapije, terapije radom, terapeutskog sporta i rekreacije.
Biološka reakcija

Biološka reakcija do koje dolazi pod dejstvom različitih fizičkih agenasa, uglavnom je nespecifičnog karaktera i manifestuje se lokalnim promenama u koži i drugim tkivima i opštim reakcijama organizma.
Lokalna reakcija kože

  • refleksna vazomotorna reakcija u vidu vazodilatacije, tipa aktivne hiperemije;
  • intra i ekstracelularne promene koncentracije jona;
  • promene polariteta membrane;
  • bioelektrične efekte promene membrenaskog potencijala (depolarizacija i nastanak akcionog potencijala u neuromišićnom sistemu);
  • procesi biosinteze i dr.

Lokalna reakcija segmenata lokomotornog aparata
Lokalna reakcija kože može može se u vidu konsenzualne reakcije humoralnim i refleksnim putem proširiti na veća područja kože, druga tkiva i organe. Pri procedurama kineziterapije, hidroterapije i elektroterapije, kao i prilikom masaže, dolaz do:

  • lokalnih promena u mišićima, tetivama, ligamentima i zglobnim čaurama, u smisliu bolje prokrvljenosti i trofike,
  • uz poboljšanje tonusa mišića i
  • povećane elastičnosti mekih tkiva.

Delovanje na unutrašnje organe
Preko kutanoviscelarnih refleksa fizičkim agensima se može delovati i na unutrašnje organe (srce, pluća, gastrointestinalni trakt, urinarni sistem, genitalne organe i dr.).

Delovanje na moždano stablo
Ukoliko intenzitet draži, trajanje delovanja i površina kože na koju deluje draž veliki, nadražaj dospeva do produžene kičmene moždine, mezencefalona ili dijencefalona. Pri tome nastaju reakcije regulacije najrazličitijeg tipa:

  • mezencefalona, koja kontroliše držanje tela (postura) i pokret;
  • diencefalona, koji kontroliše vazomotorni aparat, temperaturu tela, metabolizam, apetit, žeđ,hematopoezne organe i dr.

Delovanje na subkortikalni deo mozga
Kao odraz delovanja fizičkih agenasa na subkortikalnom reaktivnom nivou, mogu biti prisutne reakcije regulacije koe se odnose na: turgor kože, mišićni tonus, puls, krvni pritisak, udarni volumen srca, perifirni otpor; morfologiju krvi i hemizam krvi; frekvenciju i dubinu disanja; održavanje toplote; metabolizam elektrolita i vode; metabolizam belančevina, ugljenih hidrata i mast; inkreciju i ekskreciju i dr.

Delovanje na kortikalni deo mozga
Od posebnog je značaja delovanje na limbrički sistem koji je odgovoran za emocionalne reakcije.

Analgetsko delovanje
Fizikalni agensi mogu svojim delovanjem efikasno da doprinesu otklanjanju ili ublažavanju:

  • primarno nastalih bolova u koži, posebno primenom procedura termoterapije, galvanske ili niskofrekventne struje, terapijskih vežbi i kroz masažu.
  • sekundarno, refleksno nastalih bolova u koži.
  • kao i na bolove u unutrašnjim organima, jer postoji mogućnost povoljnog refleksnog uticaja i u suprotnom pravcu, sa kože na viscelarne organe (kutoviscelarni refleks), usled čega dolazi do poboljšanja funkcija odgovarajućeg organa.

Delovanje na vezivno tkivo
U okviru reakcije organizma na delovanje fizičkih agenasa uključeno je svugde prisutno rastesito vezivno tkivo -mezenhim- u kome dolazi do nezapaljenske mezenhimne reakcije. Draži određenog intenziteta dovode do:

  • ubrzanja metabolizma u vezivnom tkivu i
  • pojačane produkcije sastavnih elemenata vezivnog tkiva.
Scroll